Naša misija

Misija Franjine ekonomije je osnažiti mlade i zajednice da stvaraju pravedniju, solidarniju i održiviju ekonomiju. Kroz obrazovanje, projekte i dijalog povezujemo ekonomiju, ekologiju i društvenu pravdu, promičući modele poduzetništva i upravljanja koji stavljaju čovjeka, zajednicu i stvoreni svijet ispred profita. Naša misija je graditi kulturu odgovornosti, suradnje i supsidijarnosti, potičući mlade da postanu aktivni sudionici u transformaciji društva i ekonomije.

Papa Lav XIV

Dragi mladi,

Nitko nije snažnije povezan s „novim stvarima” na koje čovječanstvo polaže svoju budućnost od vas. Upravo zato je vaš svjetski susret toliko dragocjen i odvija se in gremio Ecclesiae: ne samo u srcu, nego u krilu Crkve koja, Božjom milošću, rađa vjeru i ljubav. Franjina je ekonomija radosni izraz puta koji obogaćuje ekonomsko mišljenje i djelovanje sjemenom Evanđelja, koje je sveti Franjo Asiški prihvatio sine glossa, a čijoj je preobražavajućoj snazi naš ljubljeni papa Franjo svjedočio svom snagom. Da, dragi prijatelji, Evanđelje preobražava ljudski rad i u nama rađa promjene koje u svijet donose obilje života. Vi to dobro znate, jer u Asizu niste samo sanjali, nego ste susreli ljude i započeli projekte nadahnute Evanđeljem, sposobne da i pustinju učine plodnom.

Ove godine, s posebnom zahvalnošću, naše misli idu papi Franji. Njegova je smrt nastupila na sam dan i u mirisu Uskrsa. To nam pomaže da njegovu ostavštinu čuvamo kreativno, a vas osobito obvezuje, vas koji ste s njim dijelili duboko razumijevanje, da organizirate nadu koju je ovaj put zapalio. U rujnu prošle godine moj je Prethodnik nekima od vas rekao: „Neka se među vama rodi novi način zajedništva i poslovanja koji ne proizvodi otpad, nego materijalno i duhovno blagostanje.” I odmah je dodao želju koju i ja danas želim učiniti svojom: „Imajte hrabrosti, dragi prijatelji, imajte hrabrosti! Ako budete vjerni svom pozivu, vaš će život procvasti i imat ćete prekrasne priče koje ćete pričati svojoj djeci i unucima.”

Dragi prijatelji, mreža prijateljstva i rada koju predstavljate jedno je snažno „ne” rezignaciji. Vi možete potaknuti mnoge druge mlade da izađu iz ravnodušnosti ili iz okvira osobnih i skupnih interesa te da prihvate Kraljevstvo Božje i njegovu pravednost kroz nove načine ljubavi prema općem dobru. Riječ je o ponovnom buđenju snova, vrednovanju molitve, studija i rada te zajedničkom promišljanju kao istinskim energijama obnove.

Naslov vašeg susreta glasi „Ponovno pokretanje ekonomije”. Ekonomija koja se ponovno pokreće nije tek stroj za proizvodnju, nego djelatnost koja vraća život ljudima, zajednicama i našem zajedničkom domu. Ponovno pokrenuti znači osloboditi se okova nepravde, obnoviti ono što je ranjeno i stvoriti prostore u kojima svaki muškarac i svaka žena mogu disati dostojanstvo i nadu. Ponovno pokretanje može značiti i promjenu smjera te istraživanje novih putova. Na nedavnom susretu s pučkim pokretima želio sam se zadržati na temi „novoga”, jer je papa Lav XIII. krajem 19. stoljeća napisao encikliku Rerum Novarum, a taj nas naslov i danas izaziva. „U svijetu doista postoje ‘nove stvari’, ali kada to kažemo, obično zauzimamo ‘gledište središta’ i mislimo na umjetnu inteligenciju ili robotiku. No danas bih s vama želio promatrati ‘nove stvari’ s gledišta periferije.” Vama je ta perspektiva dobro poznata, jer se samo ona ekonomija koja se odriče povlastica i prihvaća stvarnost, počevši od gubavca, to jest od onih koji su odbačeni, isključeni i uklonjeni, može smatrati ekonomijom „svetoga Franje”. „To je gledište koje vam želim prenijeti: nove stvari viđene s periferije i činjenicu da se u svojim nastojanjima ne zaustavljate na prosvjedu, nego tražite i rješenja.” U tom je smislu francuski benediktinac Ghislain Lafont govorio o „načelu malenosti”, koje je ovako izrazio: „Pokretačka snaga povijesti nije moć, nego siromaštvo; točnije, stvarne promjene nastaju djelovanjem slabih elemenata.”

Dragi mladi, potičem vas da svojim životima, svojim zalaganjima i studijima pokažete nedostatke sustava koji povećava nejednakosti i ne brine za malene i slabe. Zajedno možemo prihvatiti Božje snove i vidjeti kako oni proširuju naše snove, uvlačeći nas u avanturu jednog naroda u kojem padaju zidovi i predrasude, a mir prevladava. Potičem vas da, kako vaš neumorni rad ne bi ostao tek društveno djelovanje ili prolazna moda, hranite svoj duh i vraćate se svome srcu. Evanđelja i ostale knjige Biblije krajolik su u kojem Bog i danas daje čuti svoj glas i nadahnjuje naše vizije, uvodeći nas u dijalog sa svojim prijateljima, protagonistima povijesti spasenja. Bit ćete dobri poduzetnici i dobri ekonomisti ako na taj način upoznate božansku ekonomiju jer ona je tajna tolikih svjedoka koji su nam prethodili i koji i danas hode s nama.

Dragi mladi, idite naprijed. Štoviše, idimo naprijed zajedno! Neka vas moj blagoslov dosegne i prati.

U Vatikanu, 26. studenoga 2025.

LEO PP. XIV

Papa Franjo

Predrage i predragi mladi!

Lijepo vas je susresti godinu dana nakon događaja u Asizu i znati da vaš rad na oživljavanju ekonomije napreduje s puno plodova, oduševljenja i zauzetosti.

Često ste čuli kako govorim da stvarnost nadilazi ideje. Pa ipak, ideje nadahnjuju. Postoji jedna koja me nadahnjuje još od vremena kad sam bio student teologije. Na latinskom se zove Coincidentia oppositorum, to jest jedinstvo suprotnosti. Prema toj ideji, stvarnost se sastoji od suprotnih polova, od parova koji su međusobno suprotstavljeni. Neki primjeri su: veliki i mali, milost i sloboda, pravda i ljubav i tako dalje. Što učiniti s tim suprotnostima? Naravno, možemo pokušati odabrati jedno od dva i eliminirati drugo. Ili, kao što su predložili autori koje sam proučavao, u pokušaju pomirenja suprotnosti mogla bi se izraditi sinteza, izbjegavajući brisanje jednog ili drugog pola, kako bi se to riješilo na višoj razini, gdje, međutim, napetost neće nestati.

Dragi mladi, svaka teorija je djelomična, ograničena i ne može se očekivati da će obuhvatiti ili potpuno riješiti suprotnosti. Takav je i svaki ljudski projekt. Stvarnost nam uvijek izmiče. Kao mladom isusovcu tada mi se ideja o jedinstvu suprotnosti činila učinkovitom paradigmom za razumijevanje uloge Crkve u povijesti. No, ako dobro razmislite, korisna je da bismo razumjeli što se događa u današnjoj ekonomiji. Veliki i mali, siromaštvo i bogatstvo i mnoge druge suprotnosti prisutne su i u ekonomiji. Ekonomija su štandovi na tržnici, kao i središta međunarodnih financija; postoji konkretna ekonomija sačinjena od lica, pogleda, osoba, malih banaka i poduzeća, a postoji i ekonomija multinacionalnih kompanija toliko velika da se čini apstraktnom, ekonomija država, banaka, investicijskih fondova. Postoji ekonomija novca, bonusa i vrlo visokih plaća uz ekonomiju skrbi, ljudskih odnosa, preniskih plaća da bi se dobro živjelo. Gdje se te suprotnosti podudaraju? Podudarnost nalazimo u autentičnoj naravi ekonomije, a to je da bude mjesto uključivanja i suradnje, stalnog stvaranja vrijednosti koje trebaju kružiti među svima. Mali trebaju velike, konkretno treba apstraktno, ugovor treba dar, a siromaštvo treba zajedničko bogatstvo.

Međutim, ne zaboravite, postoje oprečnosti koje uopće ne generiraju sklad. Ekonomija koja ubija ne podudara se s ekonomijom koja daje život; ekonomija ogromnog bogatstva za nekolicinu u svojoj se nutrini ne usklađuje s previše siromašnih koji nemaju mogućnosti za život; Golemi biznis s oružjem nikada neće imati ništa zajedničko s ekonomijom mira; ekonomija koja zagađuje i uništava planet ne nalazi nikakvu sintezu s onom koja ga poštuje i štiti.

Upravo je svijest o tome srce nove ekonomije za koju se zauzimate. Ekonomija koja ubija, koja isključuje, koja zagađuje, koja proizvodi rat, nije ekonomija: drugi je nazivaju ekonomijom, ali to je samo vakuum, odsutnost, to je bolest, perverzija same ekonomije i njezina poziva. Oružje proizvedeno i prodano za ratove, zarada ostvarena na koži najranjivijih i najbespomoćnijih, kao što su oni koji napuštaju svoju domovinu u potrazi za boljom budućnošću, iskorištavanje resursa i naroda, čime se krade zemlja i zdravlje: sve to nije ekonomija, nije dobar pol stvarnosti koji treba održavati. To je samo bahatost, nasilje, to je samo grabežljiva struktura od koje treba osloboditi čovječanstvo.

Želio bih vam predložiti drugu ideju koja mi je jako pri srcu, povezanu s onim što sam vam upravo rekao o napetostima unutar ekonomije: ekonomiju zemlje i ekonomiju hoda. Ekonomija zemlje dolazi od prvog značenja riječi ekonomija, od brige za dom. Dom nije samo fizičko mjesto gdje živimo, već je to naša zajednica, naši odnosi, to su gradovi u kojima živimo, naši korijeni. U širem smislu, dom je cijeli svijet, jedini koji imamo, povjeren svima nama. Samim time što smo rođeni pozvani smo postati čuvari  tog zajedničkog doma, a time i braća i sestre svakog stanovnika zemlje. Baviti se ekonomijom znači brinuti se o našem zajedničkom domu, a to neće biti moguće ako nemamo oči uvježbane gledati svijet počevši od periferija: od pogleda isključenih, najmanjih. Do sada je bio nametnut pogled muškaraca na dom, obično muškaraca iz zapadnih i sjevernih dijelova svijeta. Stoljećima smo – između ostalih – izostavili pogled žena: da su bile prisutne, pomogle bi nam vidjeti manje robe i više odnosa, manje novca i više preraspodjele, više pažnje prema onima koji imaju i koji nemaju, više stvarnosti i manje apstrakcije, više tijela i manje brbljanja. Ne možemo više isključivati ​​različite perspektive iz ekonomske prakse i teorije, kao ni i iz života Crkve. Zbog toga sam osobito radostan što vidim toliko mladih žena protagonistica Franjine ekonomije. Integralna ekonomija je ona koja se vodi sa siromašnimai za siromašne – na sve načine kako smo danas siromašni – isključeni, nevidljivi, bez glasa da bismo ih čuli. Moramo se naći tamo, na rasjedu povijesti i postojanja, a oni koji se posvećuju proučavanju ekonomije, i na periferijama misli, koje nisu ništa manje važne. Zato se pitajte: koje su danas periferije ekonomske znanosti? Nije dovoljna misao o siromašnima i za njih, već sa  siromašnima, s isključenima. I u teologiji smo često ‘proučavali siromašne’, ali smo malo proučavali ‘sa siromašnima’: od objekata znanosti oni moraju postati subjekti, jer svaka osoba ima priče za ispričati, ima svoju misao o svijetu: prvo siromaštvo siromašnih je to što su isključeni od izražavanja svoga mišljenja, isključeni iz same mogućnosti da izraze misao koja će se smatrati ozbiljnom. Radi se o dostojanstvu i poštovanju, prečesto uskraćenima.

A sada o ekonomiji hoda. Ako pogledamo iskustvo Isusa i prvih učenika, to je iskustvo ‘Sina Čovječjeg koji nema gdje bi glavu naslonio’ (Lk 9,58). Jedan od najstarijih načina opisivanja kršćana bio je: “Oni od puta”. A kad je Franjo Asiški, nama tako drag, započeo svoju i ekonomsku revoluciju samo u ime Evanđelja, vratio se kao prosjak, lutalica: krenuo je na put, napustivši kuću svoga oca Bernardona. Kojim putem onda trebaju ići oni koji žele obnoviti ekonomiju iz korijena? Putovanje hodočasnika uvijek je bilo rizično, protkano povjerenjem i ranjivošću. Tko krene na taj put morat će brzo priznati svoju ovisnost o drugima koji putuju: tako ćete i vi razumjeti da je i ekonomija prosjak drugih disciplina i znanja. I kao što hodočasnik zna da će njegovo putovanje biti prašnjavo, tako i vi znate da opće dobro zahtijeva zauzimanje u kojem ćete zaprljati ruke. Samo prljave ruke znaju promijeniti zemlju: pravda se živi, ljubav se utjelovljuje i, solidarni u izazovima, u njima ustrajemo hrabro. Biti Franjini ekonomisti i poduzetnici danas nužno znači biti žene i muškarci mira: ne davati sebi mira za mir.

Dragi mladi, ne bojte se napetosti i sukoba, pokušajte ih nastaniti i humanizirati svaki dan. Povjeravam vam zadatak da čuvate naš zajednički dom i da imate hrabrosti hodati.

Teško je, ali znam da vi to možete jer to već činite. Znam da nije neposredno ulagati svoje napore i dijeliti svoje snove unutar svojih Crkava i među ekonomskom zbiljom teritorija na kojima živite. Čini se da je stvarnost već oblikovana, često nepropusna kao tlo na kojem predugo nije padala kiša. Neka vam ne ponestane strpljenja i snalažljivosti da se date upoznati i da postupno uspostavite sve stabilnije i plodonosnije veze. Želja za novim svijetom raširenija je nego što se čini. Ne zatvarajte se u sebe: oaze u pustinji su mjesta kojima svatko mora imati pristup, raskrižje na kojem se zaustaviti i vraćati se drugačiji. Zato ostanite otvoreni i tražite s odlučnošću i oduševljenjem svoje kolege, svoje biskupe, svoje sugrađane. I u tome, ponavljam, neka siromašni budu s vama. Dajte glas i oblikujte jedan narod, jer konkretnost ekonomije i rješenja što ih proučavate i doživljavate uključuju svačiji život. Ima više prostora za vas nego što se to danas čini. Stoga vas molim da ostanete aktivno ujedinjeni, gradeći na operativnim pitanjima prave mostove između kontinenata, koji će definitivno izvući čovječanstvo iz kolonijalnog doba i nejednakosti. Dajte lica, sadržaj i projekte sveopćem bratstvu. Budite pioniri cjelovitog ljudskog razvoja polazeći iz ekonomskog i poduzetničkog života.

Uzdam se u vas i nikada ne zaboravite: jako vas volim. FRANJO